Argazkia: Labayru Fundazioa
hombre Es
1 interj. Expresando afirmación
ez ba(da)/bada! (sólo como respuesta a una oración negat.), bai ba(da)/bada! (sólo como respuesta a una oración afirm.), jakina!, noski!, bai horixe!
-Me devolverás el dinero, ¿no? -¡Hombre!: -Diru guztiak emongo deustazuz, ezta? -Bai ba!
2 interj. Expresando asombro
hara!, ene!
¡Hombre! No esperaba encontrarte aquí: Ene! Zer dala-ta zu hamen?
3 s.m. Ser humano
gizaki, persona/pertsona; humanidad andra-/andre-gizonak, gizon-emakumeak.
El hombre es el único ser racional de la Tierra: Lurreko izaki arrazoidun bakarra gizakia da.
4 s.m. Persona del sexo masculino
gizon(ezko), gizakume, gizaseme, prakadun (fig.).
No todos los hombres son iguales: Gizon guztiak ez dira bardinak.
5 s.m. Esposo
gizon, senar, agure (frec. peyor.), mutil(-lagun) (novio).
Llevo tres años con mi hombre: Hiru urte daroadaz mutil-lagunagaz.