Argazkia: Labayru Fundazioa
provocar Es
1 vb. Producir como reacción
-(r)i emon/eman, -tu; causar [-(r)i] eragin | ekarri, -(r)i etorri.
Las formas causativas se crean añadiendo a la raíz verbal -arazo/-arazi y eragin al participio.
Mi modo de actuar provocó su enfado: Nire portaereak haserrearazo egin eutsan.
sin ocasionar
2 vb. Ref. a personas, irritar
berotu, probokau/probokatu; incitar zirikatu, kinatu, akulatu/akuilatu, eztenkatu.
Según él, me zurró porque lo provoqué: Kinatu egin nebalako astindu ei ninduan.
3 vb. (col.) Intentar buscar deseo sexual
probokau/probokatu.